Muzikoterapija je jedna od naučnih disciplina psihijatrije. Tačnije, ona podrazumeva korišćenje muzike, odnosno slušanje i sviranje, u terapeutske svrhe. Mnogobrojna istraživanja pokazuju da muzika i te kako ima pozitivan uticaj na psihu a i telo. Još je Platon govorio da muzika utiče na emocije i da može uticati na karakter pojedinca, a Aristotel je opisuje kao silu koja utiče na dušu i pročišćava emocije. Međutim, kao naučna disciplina razvija se tek u 20. veku. Kao što je to bio slučaj i sa biblioterapijom, muzikoterapija svoju ulogu ostvaruje pri lečenju psihijatrijskih pacijenata, a takođe se koristi pri lečenju dece sa posebnim potrebama, kardioloških bolesti, a veoma je efikasna i za prevazilaženje manjih i većih svakodnevnih stresnih situacija.
Muzika može da izazove svako osećanje kod čoveka, kao što je to bio slučaj sa književnošću. Sve teme koje se tiču čoveka tiču se i književnosti, a slobodno možemo reći i muzike. Ona je prisutna uvek i svuda, njene granice nemoguće je odrediti, kao ni granice ljudskog uma. Bistvuje na svetu od samog postanka, počinje sa cvrkutom ptica i razvija se do dana današnjeg. Emocije koje izaziva praktično ne možemo ni nabrojati, prisutna je i kada slavimo i kada smo tužni, izaziva sreću, tugu, smiruje, evocira uspomene, daje energiju, uspavljuje, pospešuje koncentraciju, motiviše…
Muzikoterapijom bave se muzikoterapeuti, a muzičke tehnike koje primenjuju su veoma raznolike i pružaju mogućnost zadovoljenja svačijeg ukusa. Slušanje, sviranje, pevanje i stvaranje muzike samo su neke od tenika koje se primenjuju.
Postoje dva osnovna pravca u muzikoterapiji: Aktivna muzikoterapija koja podrazumeva ostvarivanje komunikacije sa pacijentima sa kojima je verbalna komunikacija otežana pomoću glasa ili instrumenata i receptivna muzikoterapija koja se ostvaruje kada pacijent sluša određenu melodiju u cilju postizanja pozitivnog psihološkog efekta.
Delovi mozga sa kojima je muzika povezana ne odnose se samo na govor i sluh već i na pažnju, emocije i pamćenje. Pomoću nje lakše možemo spoznati svoje osećaje i pobude.
Prilagođavanjem ritma muzike stvaramo sebi pogodnu atmosferu za razmišljanje. Brza i energična melodija razbudiće nas i razdrmati, dok sporiji ritam stvara pogodno okruženje za relaksaciju i odmaranje.
Ono što je sigurno najznačajnije prilikom korišćenja ove metode su pozitivni efekti koji se mogu izazvati njenom primenom. Neki od ovih efekata su zaštita ili smanjenje nivoa depresije i anksioznosti, podsticanje kreativnosti i mašte, povećanje nivoa produktivnosti, podizanje energetskog nivoa, ali i prevencija i lečenje raznih fizičkih bolesti (kontrolisanje rada srca, uravnoteženo disanje, smanjenje krvnog pritiska…).
Ova terepija takođe ima velikog efekta prilikom rada sa decom. Pomoću nje, u kombinaciji sa pokretima, ispituje se snalaženje u prostoru, sluh i druge različite motoričke sposobnosti. Ono što je posebno značajno je da se ovaj vid lečenja može koristiti kod svih doba i uzrasta.
Da biste se prepustili muzici i njenim terapeutskim svojstvima ne morate tražiti stručne savete. Svi mi imamo melodiju koja nas opušta, koja nas usrećuje, podiže energiju, rasterećuje, navodi na misaonu aktivnost… Vrsta muzike koju ćete koristiti zavisi isključivo od vas i vaših afiniteta i ukusa.
Muziku, kao i sve druge umetnosti, treba voleti i uvek iznova i iznova istraživati. Mogućnosti koje nam umetnosti pružaju su bezgranične. Unapređujte svoj muzički ukus, poslušajte neki žanr koji ranije niste slušali, istražujete sebe u tom smislu i nailaziće te na sve više i više melodija koje vam prijaju i osećanja koja sa sobom nose.
,,Muzika daje dušu univerzumu, krila umu i mašti i život svemu!“ (Platon)
autor teksta SANJA KUZMANOVIĆ
Oznake: muzikoterapija, Naj magazin, SANJA KUZMANOVIĆ