Dželat je napisan kao isceljenje duše, a objavljen kao edukativno štivo. To je rečenica iz predgovora koja najbolje objašnjava motive, način nastanka i cilj.
Dželat je knjiga koja je odavno nastala u mom srcu i bilo ju je potrebno samo preneti na papir. Kada to kažem ljudima, primećujem iznenadjenje i čuđenje, kao da se očekuje priča o mučeničkom naporu i prevelikom trudu, a istina je mnogo jednostavnija. Verujem da je svako od nas rođen sa nekim darom, a kada radite ono za šta ste rođeni, ono što iskreno volite i u čemu uživate, tu nema napora, ide vam prirodno lako i nekako teče iz vas. To je i takvo je za mene pisanje. Dželata je najlakše bilo napisati, sve što je došlo posle zahtevalo je napor i trud. Nisam ništa znala o procesu objavljivanja knjige i koracima koji tome prethode i morala sam mnogo da učim, da se snalazim i baš da se trudim. Pa ipak, uspešno je ugledao svetlost dana, Bog mi je poslao ljude koji su me -razumeli i koji su mi mnogo pomogli u tom poduhvatu. I evo, bez ikakve reklame, plaćene promocije, bez ijednog intervjua, ičega, Dželat se organski fantastično prodaje i dobijam neverovatno pozitivan feedback, to mi je najbolji dokaz da smo moji prijatelji i saradnici i ja uradili pravu stvar. Kada me pitaju da govorim o knjizi, uvek uputim ljude na recenziju, koja se nalazi na zadnjoj korici. Napisao ju je fantastični Milan Nikolić, tv lice, društveni aktivista i filolog, široj javnosti poznatiji kao autor i voditelj emisije Taboo, na Instajder tv-u. Inače, Milan je čovek čijoj se ja inteligenciji i hrabrosti otvoreno divim od momenta kada mi ga je jedna prijateljica otkrila i ne mogu vam opisati radost koju sam osetila kada je pristao samo da pročita moju knjigu. A kada je napisao recenziju i poklonio mi ju je, uz iskrenu želju da uspem, plakala sam. Kada vam neko koga toliko poštujete, kao ja njega, napiše onakvu recenziju, nemate više dilemu, znate da ste uspeli. Mnogi su me pitali ko je radio ilustraciju, jer su korice stvarno upečatljive i onima koji pročitaju knjigu, duboko povezane sa sadržajem. Interesantno, korice je radila moja majka. Nisam mogla da zamislim osobu koja bi to bolje uradila i bila sam u pravu. Niko ne može da oseti bolje nego ona. Emocija se prepoznaje i ceni, to je ono što danas pomalo zaboravljamo. Nema te veštačke inteligencije koja može da proizvede emociju, zapamtite.
Ušla sam u ovu priču bez dinara u džepu, samo sa jasnim ciljem i velikom ambicijom, a oni koji su ikada samostalno izdali knjigu, znaju koliko to , pre svega, košta. Hvala Bogu, moj prijatelj, vlasnik štamparije Sitograf iz Bečeja, verovao je u mene i ponudio svoju nesebičnu pomoć, koju sam ja oberučke prihvatila. To su gestovi koji se pamte. Kada neko uđe sa vama u priču, svestan rizika, uz parolu – ili pukovnik ili pokojnik- ne očekujući ništa, a nudeći profesionalnu uslugu. Pre neki dan mi je rekao da sam prevazišla njegova očekivanja i da je ponosan na mene. A ja sam ponosna što takvog čoveka mogu da nazovem svojim prijateljem.
Naravno, na putu prema izdavanju Dželata, susretala sam se i sa nematerijalnim izazovima, koji su možda bili i teži, ali su prevaziđeni isključivo zbog nesebične podrške moje porodice i prijatelja. Imala sam bezbroj dilema i strahova, nekoliko puta pomišljala i da odustanem od svega, ali u tim momentima, tu su majka, sin, kume, prijatelji, da dočekaju, kao sigurnosna mreža i vrate na kolosek. Ne može se to dočarati rečima, a ne može se ni kupiti. Višestruko sam blagoslovena i na tome neizmerno zahvalna.
Dželat je svesno i vrlo namerno pisan u prvom licu, na taj način se čitaoci jače i lakše poistovećuju i mogu da osete emociju. Naravno, svako će roman doživeti na svoj način, ali kada dolazite iz malog mesta, očekivano je da će sugrađani i roman i sadržaj istog povezivati sa vama i neretko, ali ne i namerno, mašiti poentu. Dosadašnji čitaoci, koji me ne sreću svakodnevno, koji su iz Beograda, Novog Sada, ili iz drugih država, doživljavaju Dželata na jedan sasvim drugačiji način i to je divno. Tema romana je izuzetno osetljiva i teška, ali na žalost, sveprisutna i veoma rasprostranjena kao pojava, pogotovo na našim prostorima. Nasilje nad ženama je ogroman problem za koji se trajno i konačno rešenje ni ne nazire, uprkos velikom trudu, što medija, što akitvista, što poražavajućim statistikama…
Moje lično, ali vrlo nepopularno mišljenje je da Srbima generalno nedostaje edukacija na svim nivoima, iz velikog broja oblasti, pa tako i na temu nasilja. Mi ne znamo da prepoznamo nasilje i vrlo često upravo zbog toga ne reagujemo ni adekvatno, ni pravovremeno i trpimo nesagledive posledice, čak gubimo ljudske živote. Edukacija je ključ, u to sam ubeđena. Medjutim, kako je još uvek, edukacija na temu prepoznavanja nasilja nad ženama, neobavezujuća, snalazimo se kako znamo i umemo. Glavna junakinja Dželata prolazi sve u psihologiji poznate faze nasilja i otvoreno i sirovo, bez cenzure ih opisuje. Gorko je za čitanje, mnogima strano, ali, verujte, ogroman broj žena se javlja i svedoči da je doživelo nešto od opisanog, a neretko i sve, pa i gore. Takođe, javljaju se devojke koje određene oblike ponašanja opisane u knjizi prepoznaju kod svojih majki, ili prijateljica i odjednom bivaju osvešćene i dobiju želju da pomognu.
Posle Dželata, potekne mnogo suza. Nadam se i želim da bar jedna osoba prepozna da se nalazi u nasilju i pobegne iz njega na vreme. To će biti pravi uspeh Dželata.

Ovo je roman koji se čita lako i drži pažnju, ali dugo posle pročitane poslednje stranice, zatvaranja knjige i odlaganja na policu, imaćete čudan ukus u ustima i razmišljaćete danima. O glavnoj junakinji romana, ali, verujte mi i o sebi i ljudima koji vas okružuju.
Mi, kao društvo, jednostavno moramo da se trgnemo. Moramo da naučimo. Moramo da počnemo da se ponašamo drugačje. Važno je da kolektivna svest dostigne nivo na kome nasilje nad ženama nije društveno prihvatljivo i na kome će svaki nasilnik biti izopšten iz društva, neće mu se tražiti opravdanja i okretati glava od problema i neće se u žrvti tražiti odgovornost. Moramo da prestanemo da pojačavamo muziku kada se u komšijskom stanu čuje očigledno nasilje. Moramo da pozovemo policiju. Moramo da osvestimo da to nije ničija privatna stvar i da shvatimo da je odgovornost za svaki izgubljen život delimično i na onima koji su znali, a ćutali. Dosta je! Vreme je da Srbija postane civilizovana.
Dželat je moj skromni doprinos ovoj borbi.
Što se tiče poručivanja, ono je moguće isključivo preko mene. Profili na društvenim mrežama su mi dosta praćeni, jednostavnom porukom u inbox bilo koje mreže (Fb, Instagram, TikTok) možete obezbediti svoj primerak Dželata. Plaćanje se vrši na br. računa koji vam pošaljem u poruci i sve je vrlo jednostavno. Nema AI asistenta, generisanih poruka, svaku porudžbinu obrađujem lično i uživam u tome, a to oseti i svaki kupac. Važna mi je ljudska interakcija i neću da odustanem od toga. A verujem da i svaki kupac voli da sa druge strane oseti živog čoveka. Svakog kupca zamolim da mi posalje iskrene utiske i uživam u svakodnevnom čitanju istih i oni su mi, kako vetar u leđa i motivacija, tako i smernice za buduće knjige, kojih će, Bože zdravlja, itekako biti. Najveća vrednost Dželata, do sada zapažena, je ta što je mnogima ovo prva pročitana knjiga u životu. Moja želja je da bude prevedena na sve jezike regiona, kao i na jezike sredine, a kao krunu zamišljam prevod Dželata na romski i deseto izdanje. Ambiciozno?
Razmislite ponovo.
Aleksandra Plemić
Oznake: #Dćelat, #plemićka, Aleksandra Plemić
Share On Facebook
Tweet It










