Breaking

Ko ne planira, taj nigde ne stiže

Kutak za psihologiju / Život / 13/06/2022

Kad ujutro krenete na posao, prolazite kroz nekoliko faza, koraka i niz aktivnosti dok ne stignete i ne počnete s radom. Tokom radnog vremena, imate određene ciljeve i predviđene rezultate za taj dan i duže vremenske periode, koje ostvarujete kroz planirane aktivnosti.

Vraćajući se kući, možda dolazite kasnije jer ste se zadržali na sastanku, svratili ste s kolegama na kafu ili je bila gužva u saobraćaju. Ili ste žurili da biste stigli u teretanu, da dete odvedete na plivanje i večerate s porodicom. Primećujete da posvećivanje drugim aktivnostima ili neplanirane okolnosti imaju uticaja na brzinu ostvarivanja ciljeva.

Ako ste menadžer ili preduzetnik, nakon večeri provedene s porodicom, verovatno ste ponovo seli za kompjuter i nastavili da radite ili učite, svesni da se rezultati ne događaju sami od sebe, nego zahtevaju posvećenost i vreme.

Tokom dana, sigurno ste već planirali kako ćete provesti vikend, a kad ste stigli kući, imali ste plan šta ćete raditi do odlaska na počinak.

Planiranje i ostvarivanje svakodnevnih ciljeva, koji se mnogo puta ponavljaju, postaju gotovo rutine koje se više ili manje “mehanički” obavljaju.  Dnevni raspored i ciljevi su nešto što većina ljudi vidi kao događaje koji se sami od sebe odvijaju, pa mnogi čak i ne primećuju da i na dnevnom nivou koriste strateško razmišljanje i donose niz važnih odluka. A upravo taj niz postaje naša sudbina.

U našem delu sveta ciljevi i planiranje nisu baš omiljena tema. Aktuelna je u poslednjem i prvom mesecu godine, a s obzirom da se od novogodišnjih odluka brzo odustaje, obično se ne pominju do narednog decembra.

Rutinsko obavljanje svakodnevnih ciljeva obično naruši tek neki problem koji treba rešiti. Naši ljudi nemaju naviku da angažuju profesionalce koji im mogu biti podrška, a nepoverenje u inistitucije je sveprisutno. Zato se kod profesionalnih pomagača odlazi uglavnom iz nužde, bilo da se radi o stručnjacima iz Centra za socijalni rad, advokatima, psihoterapeutima ili koučevima.

Koučing kao metodologija u svojoj suštini ima planiranje, programiranje i efikasno ostvarivanje ciljeva. Lako je pretpostaviti da nije popularna u društvima u kojima dominira stav da se pomoć traži u krajnjoj nuždi, a da se o velikim ciljevima samo mašta, ali se ne radi ništa konkretno na njihovom ostvarivanju.

Dok sam pohađala različite edukacije pripremajući se za profesiju kouča, učila sam od vrhunskih profesionalaca koji su uspeh i ugled u ovom poslu ostvarili u zajednicama ljudi gde se izuzetno ceni preduzimljivost, agilnost, orijentisanost na rezultate, planiranje, disciplina i odgovornost. Sve ono što krasi osobe koje dostižu izvrsne rezultate.

S obzirom da duže od 20 godina poznajem i istražujem koučing, meni su takvi stavovi bliski, i mislila sam da će gotovo svi biti oduševljeni kada im se predstavi metodologija koja pomaže da brže ostvare svoje ciljeve.

Praksa i ljudi koji me biraju za kouča, demantovali su me. Na Balkanu je koučing rezervisan za najuspešnije, one koji žele brže da ostvare velike ciljeve i spremni su da prihvate podršku na tom putu. To su oni koje interesuje kako da prevaziđu neki problem, situaciju, kako da osnaže sebe da bi bili efikasniji. Na primer kako da ojačaju svoje komunikacijske i pregovaračke veštine, kako da u svom timu stvaraju i neguju odnose poverenja i otvorenu komunikaciju.

Često radim s menadžerima i preduzetnicima koje zanima kako da donose bolje odluke, rešavaju probleme, utiču na druge da preuzimaju svoj deo odgovornosti. Oni su lideri promena u poslovnim organizacijama.

Druga grupa mojih klijenata su oni koji žele da daju doprinos, a to su profesionalni pomagači, lideri nevladinih i strukovnih organizacija i vlasnici biznisa okrenuti dobročinstvu.

Kada sam dobila poziv da kao biznis kouč radim s preduzetnicima na jednom međunarodnom projektu, veselila sam se prilici da radim s više različitih ljudi, koji možda nisu u 5% najsposobnijih. Ispostavilo se da su to izabrani preduzetnici, izuzetni kao ličnosti, svestrani, za koje je procenjeno da imaju neverovatne potencijale koje mogu da razviju uz podršku.

Moja je velika želja da koučing približim većem broju ljudi. To je razlog zašto sam napisala knjigu “Kako da postanete sami svoj coach”, objasnila šta je to profesionalni coaching, i dala čitaocima jedan zaokruženi sistem profesionalnog i ličnog razvoja, WordPlay model koji sam kreirala i prilagodila ga samostalnom koučingu.

U knjizi je detaljno opisan metod efikasnog ostvarivanja ciljeva, rešavanja problema, donošenja kvalitetnih odluka. Ako neko isproba različite koučing procese kroz koje može samog sebe da vodi, i uveri se da su mu interesantni i korisni, verujem da će otvoriti svoj um i istraživati različite metodologije koje mu mogu pomoći da svoje želje pretvori u ciljeve i da ih ostvari, bez obzira na to šta mu govore glasovi unutrašnjih kritičara ili onih koji se pojavljuju u realnom okruženju.

 

Nataša Vukmirović

Konsultant i profesionalni kouč  

 

 

 

 

Spread the love

Oznake: ,



Olivera Marinković




Previous Post

Datum kada ste upoznali svog partnera, govori kakva će vam veza biti…

Next Post

Viva México - Pijesak, čvarci i komarci





You might also like



0 Comment


Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


More Story

Datum kada ste upoznali svog partnera, govori kakva će vam veza biti…

  Svi obično pamtimo kada smo upoznali nekoga do koga nam je stalo. Od datuma kada smo ga/je upoznali zavisi mnogo...

11/06/2022