Serija „Igra sudbine“ iz večeri u veče, mesecima unazad obara sve rekorde gledanosti. Dijaloi koji se pamte, neobični zapleti i neočekivani raspleti dovode publiku do zbunjenosti i želje da se što pre vidi sledeća epizoda. Dobra i kompaktna glumačka ekipa je dala svoj pečat seriji. Jedna od junakinja ove serije je i Dijana Erski, koja nikoga ne može da ostavi ravnodušnim, a maestralno ju je „odbranila“Iva Štrljić gluica, književnica i voditeljka, sa kojom razgovaramo za Naj magazin.
-Dete ste glumca i balerine, da li je logican izbor da i Vi postanete umetnica?
-Ne bih trazila logiku i nečijim snovima, zato što se onda time umanjuje velićina sna kao i snaga postignutog. Rasla sam u umetničkoj porodici, celo detinjstvo jesam provela u baletskoj sali, na probama u pozorištu na Terazijama i na filmskom setu. Medjutim, moji roditelji nikada me namerno nisu gurali ni u šta od toga, niti insistirali da idem njihovim putem što je dobro i pravilo jer ja i jesam svoja i sama sam se tokom života izborila za svoje mesto pod umetničkim nebom i to tako da niko ne može da kaže da sam bilo kada bilo koju priliku ili olakšicu dobila zbog toga sto su mi to „sredili „roditelji. Uprkos mnogim otežavajućim okolnostima u mom slučaju imam ljubav publike, na čemu sam zahvalna, na šta slobodno mogu da budem ponosna i zbog ćega sam srećna.
-Bili ste na klasi Ivana Bekjareva, šta ste naučili od tog velikog umetnika? I da li se u glumi teorija i praksa razlikuju?
– Ono najvaznije čemu nas je profesor naučio jeste da sve čega se prihvatimo shvatamo ozbiljno i čestito, potpuno i do kraja radimo svoj posao, bez zadrške i odmeravanja koliko je nešto značajno jer je sve podjednako važno. Vrlo je obraćao pažnju na pravilne akcente, dobru dikciju kao i humor…po veštini igranja komičnih likova vrlo ćete lako razaznati kome je predavao Bekjarev. U glumi je sve praksa, i ništa nije bitnije od prakse…jer sta će vam glumac koji filozofira a kada stane na scenu ne pleni paznjom i ne radi vešto i lako ono sto mu je reditelj zadao kao zadatak.
-Recite nam zađto ste dobili nadimak „Ženski Valter?“
-To je jedna šaljiva, modifikovana priča…naime, na akademiji sam tokom studiranja igrala u skoro svakom studentskom filmu pa je zato jednom prilikom moj kolega sa režije rekao „Iva ti si Bata Živojinovic naše Akademije po broju snimljenih studentskih filmova“ a onda su to preneli novinari u okvru nekog intervjua i preoblikovali u Ženski Valter.
-Perfekcionista ste i samokritični. Da li su to Vaše dominantne osobine kao glumice?
-Verovatno da jesu. To su uvek plodonosne osobine i lepo ih je gajiti.
-Da li kada gledate sebe ocenjujete i sumirate uradjeno?
-Uvek gledam i proveravam koliko sam zadovoljna onim što sam uradila i dobro je što je tako, ne dam koncima da mi ispadnu iz ruku, volim kad sam precizna i kad vidim da mi ništa nije promaklo prilikom rada. Važno mi je da stojim iza svega sto uradim i trdim se da budem ponosna na svaki lik. Posebnu radost mi donosi reakcija publike i pohvala reditelja i svih onih koji su deo projekta u kome sam.
-Vredni ste i uvek ste u nekom poslu. Da li ste neke pauze u glumi iskoristili da budete tv voditelj ili se to spontano dogodilo?
-Nikada niđta ne smatram „popunjavanjem“, zato što bi to onda značilo da manje cenim neki angažman od drugog što u mom slučaju nije tačno. Izmedju ostalog, kad god sam vodila neku emisiju, a do sada sam bila autor svoje autorske emisije, ali i voditelj jutarnjeg programa kao i nedeljnog popodneva uvek sam u istom trenutku snimala i razne serije i igrala u pozorištu. Ja volim voditeljski posao i uvek ću se prihvatiti forme koja meni bude odgovarala, u kojoj budem videla sebe.
-Spisateljica ste, napisali ste tri romana, kako je gledati na zivot i ljubav iz vizure muškarca?
-Napisala sam tri romana, ali moje junakinje su žene tako da teško da mogu da vam odgovorim na ovo pitanje. Nisam pisala do sada ništa što je iz ugla muskarca, nisam razmisljala o tome koliko bih vešto to mogla da izvedem. Inače, sve tri knjige su doživele veliki uspeh a ono što im je zajedničko jeste to što slave veličanstvenost i lepotu našeg grada…posebno treća, zbirka priča „Voleti u Beogradu“.
-Da li čeznete za pozorištem?
-Ne mogu da kažem da nisam zadovoljna radeći na televiziji, ispunjena sam, igram u najgledanijoj seriji, imam veluku ulogu i to me cini mirnom i daje mi mogućnost da iskažem svu svoju kreativnost. Naravno, ako me neko pozove sada kada je počela pozorišna sezona da igram u predstavi, rado ću prihatiti ako bude nešto sto mi bude odgovaralo.
-Gledali smo Vas u mnogim serijama i filmovima, uloge su vam raznolike, recite namm nesto više o tome?
-Ne bih sada nabrajala sve uloge posto nece stati u prostor koji imate, ali ono što moram da naglasim jeste to da sam uvek igrala sasvim različite žene jer mislim da je moja dužnost kao glumice da budem podložna transformaciji…tako su tu izmedju ostalog ambiciozna poslovna žena Tatjana u seriji „Jelena“, seoska koketa Vesna u seriji „Moj rodjak sa sela“, zavodljiva prevarantkinja Vanesa u „Zauvek mlad“, romanticna nežna ucčiteljica Branka u „Ranjenom orlu“, površna Marsa u „Šifri Despot“, žena od akcije Iva u „Psi laju vetar nosi“, borbena Tijana u „Beloj ladji“ i naravno temperamentna Dijana Erski u seiji „Igra sudbine“ koju svi obožavaju.
-Serija „Igra sudbie“ trenutno obara sve rekorde gledanosti. Kojim sve adutima branite lik Dijane Erski? Koliko ste slične a koliko različite?
-Dijana Erski je neko ko je pre svega nezaustavljivi vulkan dobre energije, žena koja pleni temperamentom, osoba puna strasti i života. Mnogo priča, kaže i šta treba i šta ne treba, ali ništa ne zadržava za sebe. Za nju granice ne postoje kao ni sitna rešenja. Branim je smehom, time sto nikoga i ništa ne shvata ozbiljno ali i pokazuje kako ona nije samo jedna obična savremena alapača već i laf koji ume da odbrani prijatelja i da se zauzme za one koje voli.
-Poznato je da vodite racuna o svom izgledu da li je za to zasluzan kaldrma fitnes…koja je tajna Vasšg lepog izgleda?
-Naravno, najzaslužniji je kaldrma fitnes, medjutim tu je vrlo važna i činjenica da ja pazim šta i koliko čega jedem kao i da redovno pijem mnogo vode, jedem dosta povrrća, badema,lešnika i oraha…leti doručkujem sladoled al ne zato što mislim da to tako treba nego zato sto se meni tako svidja.
– Kakvi su Vasi planovi u doba pandemije?
-U Beogradu sam, snimam seriju „Igra sudbine“ a nedavno sam dobila i ulogu u seriji „Azbuka našeg života“ pa se radujem radu. O odmoru ne razmišljam…idem na vežbe istezanja i na masaže, sedim uz reku gde se najlepše opuštam.
Olivera Marinković
fotografije- Jakov Simović
Oznake: Iva Štrljić, Naj magazin, Olivera Marinković