Kunta Kinte i Lotar, najbolji drug mađioničara Mandraka, su crnci koji su ostavili dubok trag na moje djetinjstvo, ali obojica blijede u poređenju sa ekscentričnim Bobijem Farelom iz disko grupe Boney M.
Uz njega sam zasigurno naučila više engleskog nego u školi.
Zaključavala sam se u svoju sobu i satima đuskala, kao što su se oko njega uvijale tri pratilje odjevene u peruške i šljokice. Maštala sam da ću kad budem punoljetna, otputovati na njihov koncert, jer male su bile šanse da će ikada doći u Sarajevo.
Prođoše mnoga punoljetstva, a grupa se u međuvremenu raspala.
Ali, kako to već tvrde toksični optimisti, kada nešto žarko želite to će vam se i ostvariti – došao je Bobi u Kalgari!
Sreli smo se oči u oči, u noćnom klubu, on na bini, golih prsa i mršavucan, ja u prvom redu, zakopčana do grla i debeljuca… al’ recikliram koreografiju uz stare hitove, kao da neće biti sutra. Oko mene gomila šminkerske pičuladije, nemaju pojma ni ko je Bobi, ni Raspućin, ni gdje su Evropa i Rusija. Došli su da skaču, da potroše energiju akumuliranu od spavanja do podneva, i da se napiju sa lažnim ličnim kartama. I pratilje su lažne, zajedno sa Bobijem otvaraju usta na plejbek, i tresu crnim guzicama okićenim perlicama i imunim na celulit. Meni to ne smeta, jer davno sam pročitala da je Bobi i na pločama, preko sto miliona prodatih, prodavao maglu. Muški glas je pripadao riđokosom Nijemcu, Franku Farianu, koji je bio mastermajnd ekipe. Nakon raspada grupe, rekordna kompanija je nastavila da usisava novac od autorskih prava, ostavljajući bivše članove da preživljavaju kako umiju.
Na pauzi odlazim u wc.
Curice popravljaju šminku i namještaju tongice u farmericama dok cupkaju u mjestu čekajući da se kabine oslobode. Najednom se osjećam kao selebriti, sve redom mi se srdačno smješkaju, kao da sam najbolja prijateljica njihove mame. Mole me da im pridržim tašnicu, provjerim razmazanu maskaru, velikodušno mi se zahvaljuju i cvrkuću nakon što su pored piša u kabini šmrcnule i malo kokaina.
Čudim se ja, gospođa sa punđom k’o u Jovanke Broz, i ravnim cipelama, kako sam se zadesila u centru njihove pažnje? Da nije moj muž nešto urgirao, otkud znaju da je taj koncert na koji su slučajno zalutale, za mene spektakl o kojem sam od djetinjstva sanjala?
A onda mi se jedna djevojka, izašavši iz kabine, požalila kako nema više toalet papira, i tu mi sinu – one misle da radim u wc-u noćnog kluba, da sam Baba sera!
Vratila sam se pred binu, i po cijenu da mi nadimak ostane do kraja života, ispričala društvu šta mi se upravo desilo. Dok se cerekamo, crni seks simbol, Roberto Alfonso, emituje elektrificirajuće pokrete kojima je začarao planetu. Ostrvo Aruba, gdje se rodio, napustio je kao mornar, stigavši do Norveške i Holandije, i usput naučivši mnoge strane jezike. Radio je kao didžej, i plijenio plesnim talentom koji ga je odveo u Njemačku gdje je osnovana karipsko-evropska grupa Boney M.
Bobi je umro 2010, nakon nastupa, u istom gradu, Sankt Peterburgu u Rusiji, na isti dan, 30. decembar, kada je ubijen Gregorije Raspućin, mistični monah i glavni junak jednog od najvećih hitova grupe.
Imao je tada 61 godinu, i bio već dobro zdravstveno i finansijski istrošen, pa nikom ništa u naslijeđe nije ostavio… osim meni ovuuspomenu da sam bila Baba sera.
Aleksandra Veljović Ćeklić
Oznake: Aleksandra Veljović Ćeklić, Naj magazin