Marko Jovičič je reditelj, producent, fudbaler, muzičar i neko ko se oprobao u dve male, epizodne uloge, koje su bile vrlo upečatljive. Nesvakidašnja ličnost, a nadasve je originalan i duhovit! Ovih dana se sprema put Vrnjačke Banje, gde će se odigrati Festival filmskog scenarija, pa je to bio jedan od razloga što smo želeli da porazgovaramo sa ovim multimedijalnim umetnikom, za koga mislimo da njegovo vreme tek dolazi.
Čini se da imate mnogo talenata. Koji još nameravate da nam prikažete u nekom skorijem vremenu?
-Imam volju i talenat da skinem višak telesne mase, ali ne i vreme da to ostvarim, potrudiću se u skorije vreme. Bio bih veoma zadovoljan kada bih to uradio bez fotošopa.
Vaši počeci datiraju još od Vaše treće godine. Počeli ste na sceni pozorištanca „Puž“?
-Da, moji roditelji su smatrali da je bolje da pravim pozorište u pozorištu nego u kući, pa su me tamo odveli. Mogu da zahvalim i NATO paktu što sam tamo ostao tri meseca…
Najsimpatičnije mi je to što ste došli u papučama na audiciju….Sećate se toga?
-Naravno da se sećam, pozorište je preko puta mog prozora tako da sam smatrao da nema potrebe da obuvam patike…i tako je meni sve to bilo isto, kuća-pozorište, u oba objekta sam imao zapažene role još od malih nogu, samo su honorari bili neizvesni.
Da li je to bio put koji je vas je doveo dovde ili ste se ipak premišljali?
-Ne, nije bilo premišljanja. Oba roditelja su mi inženjeri, meni je u školi super išla fizika i matematika. Čak je i razredna, poznata fizičarka, bila razredna i mom ocu i meni, ali ja sam sebe video u pozorištu i ni na jednom drugom mestu.
Vratili ste se na scenu „Puža“ kao reditelj. Prvo ostvarenje je bilo „Lepotica i zver“…
-Da, to je moja omiljena predstava, hvala Caci i Branku što su mi omogućili da režiram to delo.
Dečija publika je zahtevna, bez obzira što imaju malo godina i nemaju kriterijume kao odrasli. Iskreni su i čini mi se da ne praštaju lako greške, teško im je zadržati pažnju, ako im nije baš, baš intresantno. Kako se snalazite na tom terenu?
-Nemam taj problem, ja sam dete ,,Puža’’, takoreći odrastao sam u dečjem pozorištu, a i sada sam malo veće dete, nemirnog duha. Deca su divna i najpoželjnija publika, a svi smo mi u sebi pomalo deca. Kada god nam je teško, pobegnemo u detinjstvo, zar ne?
Koji žanr Vas privlači da radite?
-Mislim da sam već nagovestio odgovor na ovo pitanje. Dečje predstave i komedije, tu vidim sebe.
Produkcija je još jedna Vaša ljubav. Recite nam nešto o njoj?
-Ne, to je ono što moram da radim da bih živeo i radio ono što volim da radim. To je naporan i stresan posao, nema tu umetnosti. Milioni poziva i trke…rokovi..ne, to nije moja ljubav.
U stvari, čini se, da sve što radite ima veze samo sa ljubavlju. Muzika, fudbal, gluma, scena…Koliko se dajete i koliko Vam se vraća od te ljubavi? Ljubav ipak mora biti dvosmerna…
-Hahaa, uporan sam do te mere da okolina ne može da mi kaže ,,ne’’. Eto, dvosmerna je…a i dajem se, ali i zahtevam da se drugi daju.
Nedavno smo Vas gledali u manjim, ali veoma zapaženim ulogama u dve kultne serije: „Tate“ i „Igra sudbine“. Malo su se uloge zamenile. Kako ste se osećali?
-Reditelji su bili zadovoljni. Na FDU prođemo po programu sve što i studenti na glumi, a na režiji i malo više, tako da mi nije nepoznato šta treba da radim. Nemam strah od glume.
Često Vaša pojava tera na smeh. Delujete kao duhovita, pozitivna osoba, koja humorom priča, brani se, ili..?
-Osmeh je moćno oružje, nasmejan čovek je i pozitivan čovek. Osmeh kao i lepa reč otvaraju i gvozdena vrata. U vedroj i opuštenoj atmosferi se posao i završi, tenzija je loša stvar. Mnogi se ne bi složili, ali ja mislim da je tako.
Ono što Vas očekuje je 45. Festival scenarija u Vrnjačkoj Banji. Imate obiman i težak posao?
-Neverovatno je obiman posao, bukvalno ne stajem, noć i dan, sve treba dogovoriti, organizovati, povezati…
Šta će se tamo dešavati u okviru tih nekoliko dana?
-Namera nam je da prvo vratimo Festivalu sjaj i glamur, što će privući publiku, a zatim i sponzore. Želja nam je da damo učesnicima, a i publici osećaj da su deo nečega važnog, vrednog, nečega što će ih učiniti zadovoljnim što su bili deo te predstave. U krajnoj liniji Festival i jeste predstava za narod, a prateći program sa seminarom za dramaturge je deo Festivala od koga će struka imati korist.
Posećenost će sigurno biti velika. Na otvorenom Banja je idealno mesto, publika mnogobrojna, a biće i oko 200 glumaca, Vaših kolega?
-Da, potrudili smo se zaista da dovedemo veliki broj glumaca i glumica, tako da će za svakoga biti interesantno. Ideja nam je da spustimo glumce sa platna među narod. Da ste samo bili prisutni prilikom snimanja promotivnog spota! Stotine dece je učestvovalo, bili su oduševljeni što su imali priliku da budu deo te priče. Sami ti osmesi na njihovim licima su već isplatili sav uložen trud. Mislim da pripreme idu dobro i da ćemo ostvariti ono što smo zamislili.
Raspisan je konkurs i za najbolji scenario, što je idealna mogućnost za mlade i darovite ljude. Recite nam nešto o propozicijama, koliko treba da ima strana, gde može da se pošalje…i sve ostale generalije?
-Sve o ovome može se naći na sajtu Festivala filmskog scenarija.
Od septembra počinjete da radite posle kraće pauze. Šta Vas sve očekuje u narednom periodu?
-Svakako, druga sezona ,,Igre sudbine’’, koja je preduhovita i moj lik proširen. Režiram horor film, 2 predstave i novu seriju za ,,Prvu’’ TV.
Zahvaljujem na ljubaznosti i na izdvojenom vremenu!
Olivera Marinkovič
Oznake: Marko Jovičić, Naj magazin, Olivera Marinković