Bojana Svalina je rođena u Zagrebu, sada živi u Nemačkoj u Leonbergu. Ona je žena koja je promenila svoj život iz korena zbog opomene koju je dobila u vidu ozbiljne bolesti- karcinoma dojke pre 14 godina. Odlučila je da se posveti sebi, svojoj porodici, da izađe iz odnosa koji ju je gušio, da napusti posao koji joj je donosio dobre prihode, ali koji nije volela i još mnogo toga, sve zarad ljubavi prema sebi, jer je konačno kroz „dar bolesti“ naučila voleti sebe. Ona je sada autorka knjige „Put prema sebi“ u koji opisuje svoj karcinom i izlečenje i koja može biti od pomoći ljudima koji se suočavaju sa tom dijagnozom, takođe je i motivator i životni savetnik. Sada ćemo je bolje upoznati.
-Bojana, gde možemo u Srbiji naći Vašu knjigu?
Knjiga „ Put prema sebi“ se u Srbiji može nabaviti u knjižari Skalar, u knjižari Dereta u Knez Mihajlovoj i uskoro u svim knjižarama Laguna.
-O čemu pišete u svojoj knjizi?
Moja knjiga je za sve ljude koji su se susreli sa bolešću, a u današnjem vremenu ih ima veoma mnogo, koji pate od kroničnih bolesti, a to nije genetska priča, nego je to odraz naše današnje kvalitetete života. Mi ljudi danas, kroz odgoj, obrazovanje i sustav koji vlada, nismo dobili priliku naučiti živjeti sebe, nego su nas čitavo vrijemo odgajali tako da ispunjavamo očekivanja drugih, sustava i ljudi koje volimo i kod kojih želimo ostaviti dojam. I tako smo se jako otuđili od sebe. Mi smo u stvari svi odgajani uniformirano, stavljeni smo u iste kalupe. Nismo mi svi isti i nemamo svi iste potrebe niti potencijale i strasti. Mi, dakle, ne slušamo glas svoje duše i to onda ima svoju cijenu. Znači, svatko davanje naše životne energije u odnose, situacije, poslove ili u nešto što mi želimo ostvarit da bismo dobili sigurnost, da bismo preživjeli…Sve to košta našu životnu energiju i to nam tijelo vraća kroz bolest, jer tijelo nema beskrajni kapacitet da se nosi sa našim življenjem ne nas, nego ispunjavanjem tuđih očekivanja i onda kada se više sa tim ne može nositi, jer ono nas čitavo vrijeme upozorava, mi stalno dobijamo neki unutarnji glas koji kaže:“ Nisi tu sretan, tu se osjećaš blokirano, ovdje nisi ispunjen, ovde ti ide teško u životu, ovdje se osjećaš grozno…“, ali mi to ne slušamo i upadamo u neke situacije, odnose, iako nismo sretni i ispunjeni i na kraju, moramo to negdije platit. Plaćamo tamo gdje smo najtanji-u tijelu i tamo se u stvari pojavi u konačnici bolest, pa pored bolesti uđemo u pogrešno uvjerenje da smo krivi, da smo pogrešili što smo je dobili i onda se sramimo iste te bolesti.Dakle, problem osoba koje imaju karcinom je to što se srame toga da imaju karcinom, što misle da nešto sa njima nije u redu, pa to skrivaju, ne komuniciraju sa drugim ljudima o tome i to postaje tabu tema. Skrivaš da ideš na hemoterapiju, jer te je sramotra. To nam ne može pomoć, već nas još dublje gura u bolest, jer na taj način samo potvrđujemo loše mišljenje o sebi, pa kad ga potvrdim, onda ja tu svoju bolest hranim i ne dam svom tijelu moć da se izleči i scjeli.
-U stvari, Vi govorite o neskladu između našeg života kakav živimo i onoga što u stvari želimo da živimo?
Epigenetika je znanost koja govori o tome da nas ne određuju naši geni, već naš način razmišljanja, to koliko mi slijedimo sebe i svoj unutarnji autoritet, a mi nismo tako odgajani i nitko nije za to kriv. Ljudi su krenuli putem globalizma kada smo mi odustali od naše zdrave životne logike. To je ona logika koju svaki čovjek ima unutar sebe i koja nam služi da živimo sretno i ispunjeno u ovom životu. I mi smo povjerovali globalistima- da nismo savršeni, da nismo cjeloviti, da nam nešto nedostaje, da moramo nešto naučiti, saznati, da moramo odustat od sebe da bismo se prilagodili i zato danas imamo bolesno društvo. Nikad nije bila veća stopa karcinoma, nikad više bolesti nije bilo i nikad ljudi nisu živjeli manje sretno i ispunjeno kao i da nisu znali svrhu. Većina mojih klijenata mi se javlja, jer ne znaju svoju svrhu. Kako ćeš bit zdrav ako to ne znaš? Odgovor na to pitanje se nalazi u tebi, a ti sa tim nisi povezan zato što vjeruješ i slijediš nekog drugom, a ne sebe. Zato i jesmo danas bolesno društvo.
-Možete li nam nešto ispričati o svom životu pre karcinoma?
Uprkos mom visokom koeficijentu inteligencije (dokaz za to je da sam član Mense), uvijek sam mislila da sam glupa, jer mi je sustav to nametnuo. Škola i društvo su me uvjerili da nisam dovoljno dobra i da nešto sa mnom ne štima, da nisam dovoljno ljepa, nisam dovoljno pametna… Onda sam ušla u obrazac da nisam dovoljno ljepa, da ne vrijedim itd. Iz tog obrasca sam ušla u ulogu žrtve. Šta radi žrtva? Ona nastoji dobiti priznanje iz vana, nastoji da drugi iz vana kažu –dobra si, vrijediš, ljepa si, pametna si… I da bi to dobila, ulaguje se drugima. Kako? Tako da radi za druge SVE! Potroši svu svoju energiju, a za nju samu ništa više ne ostane, nego samo- neka drugom bude dobro kako bi mi rekao da ja vrujedim. Zato što ide iz te pobude da joj drugi kaže da vrijedi, ona to nikad ne dobije. Uvjek joj drugi kažu- nešto ti fali, nešto ti nedostaje, nisi vrijedna… Tako je izgledao moj život. Šefovi su me mobingirali, muž me nije volio ni poštovao, drugi su mi govorili da u ničem ne valjam, a svi moji rezultati su bili savršeni. Bila sam izvrsna majka, žena, radnica, ali unotač mojim rezultatima koji su bili vrijedni, svi su mi govorili- ne vrediš, ne valjaš. I onda je život prestao imati smisla, postalo je prezahtjevno, besmisleno, pa je došao karcinom.
-Dogodile su se promene posle Vašeg karcinoma- prestali ste da radite posao koji ste do tada radili, razveli ste se, počeli ste da radite neke druge stvari koje Vas ispunjavaju i koje radite i dan danas. Sada ste pisac, motivator i životni savetnik. Šta u stvari znači posao životni savetnik?
Životni savjetnik je osoba koja iz vlastitog životnog iskustva i znanja koja je prikupila kroz život , jasnim osjećajem za druge ljude i za ono što je ispravno i što je dobro i onb0 što je neispravno i što nije dobro, koja u stvari može čuti nečiji problem bilo kog tipa u životu – poslovni, obiteljski, ljubavni…može videti ukupnu sliku tog čovjeka , vidjeti šta je u tome dobro, a šta je loše i čovjeku otvorit perspektive da se spoji sa svojim dobrom, sa moći, sa svojim talentima, znanjima itd. Na račun toga smanji ono što je loše i kreira život koji će učiniti da se osjeća dobro u svojoj koži. Ja to radim kroz individualne konsultacije, kroz različite radionice (online ili uživo), kroz motivacije i videa na you tubu itd.
-Ukoliko neko poželi da radi individualno sa Vama, da li postoji online mogućnost?
Da. Uglavnom radim sa ljudima iz naše regije i koji se nalaze bilo gdje u svetu kroz video komunikaciju, jer je jako važno da vidiš čovjeka. Ja sam u tome zaista dobra, jer je to moja životna strast, rođena sam za takav vid posla.
-Možda je bolest bila samo putokaz da dođete do toga i da počnete time da se bavite?
Meni je bolest jedan veliki dar. Moj karcinom se pojavio 2006.godine, tada sam imala 37 godina. Bio je invazivni, duktalni, 2-3( proširio se u limfne čvorove), hormonalno ovisan i her pozitivan. Dakle, jedna kombinacija koja nije puno obećavala.Međutim, nakon 14 godina, ja sam još uvek tu i živim bolje nego što sam živjela ikad prije. Dakle, da sam pratila i vjerovala statistici, možda me danas ne bi ni bilo, jer kaže se „Biće ti prema tvojoj vjeri“, tako da, ako povjeruješ u statistiku, onda znaš da nema izlečenih slučajeva takve dijagnoze kao što je moja. Dakle, nema ili ih je vrlo malo i to se zove čudom. Dakle, ja spadam u kategoriju čuda. Ali, nije čudo. Meni je bolest buđenje.
-U Vašem životu se dogodilo još jedno čudo. Želite li nam reći nešto više o tome?
U 37.-moj godini, usled hemoterapije, šoka i stresa i hormonalne terapije koju sam morala uzimati, ušla sam u menopauzu. Liječnici su predložili operaciju jajnika, ali ja nisam pristala na to. Moj ginekolog me je smatrao neodgovornom, jer imam dvoje djece, ionako neću moći više imati djece, pa zašto ne daš svije jajnike.Smatrala sam da jajnici u mom tjelu imao smisao, kaom i svaki drugi organ- čuvaju mi kosti, štitnu žljezdu, celokupni hormonalni sustav, tako da koliko god malo rade, ipak imaju svoju funkciju. U petom mjesecu 2013. Mi je doktor rekao da su moji jajnici totalno osušeni, da nemaju ni jednu jajnu stanicu. Bila sam jako tužna zbog toga, jer sam u međuvremenu našla drugog partnera sa kojim sam želela imati još jedno djete, zamolila sam Boga i rekla mu da ja zaista želim to djete, ne da bih nekom nešto dokazala, već zato što konačno živim ljubav, živim sebe i što imam priliku sa partnerom koji je izvrstan otac i čovjek, da dam još jednoj duši život koja će živeti u ljubavi i obitelji koja je ljubav.Ja sam ostala trudna u 45.-oj godini života sa suhim jajnicima, bez ijedne jajne stanice, sa dijagnozom, sasvim prirodnosam začela i danas imamo devojčicu koja ima šest godina. Moja vjera je bila jača od dijagnoze i od toga da mi neko kaže da mi jajnici ne rade. „Biće ti po vjeri tvojoj“.
-Kako ojačati imunitet, po Vašem mišljenju?
Bolest dolazi iz crijeva, treba očistiti vlastita crijeva, pogotovo ako nemate redovitu probavu, ali i ako je imate. Mi u sebe unosimo GMO hranu, oko nas su virusi, bakterije, patogena zračenja, puni smo metala, plombe sadrže živu itd. Sve to ulazi u naša crijeva, ona se kotaminiraju i ako ih ne čistimo, postaju propusna,pa svi ti otrovi odlaze u krv i truju nas. Dakle, čišćenje crijeva je broj jedan. Druga stvar je čišćenje jetre. Svatko to treba raditi dva puta godišnje, u proleće i u jesen. Za to imamo prirodne pripravke, post na vodi, sok od mrkve, čaj od koprive, limun sa đumbirom, sok od jabuke sa dodatkom žlice svježe ocjeđenog đumbira. Treće- čistiti bubrege. Preporučam terapiju Ričarda Šulca za čišćenje jetre, crijeva i bubrega. Možete koristiti autofagiju, jačati imunitet kroz jedenje zelenog lisnatog povrća, unositi vitamin C, magnezijum, selen, cink, vitamin E, vitamin D u kombinaciji sa K vitaminom.
-.Kako se hranite?
Jedem sve ono što moje tijelo traži. Jedem što manje procesuiranog, obrađenog i pakiranog. Jedem sezonsku hranu našeg podneblja i ako mi se povremeno jede meso, jedem, ali ne iz dućana već organski gajeno
-Šta mislite o kafi?
Kava zakiseljava organizam i kažu da nije dobra, ali ukoliko se ne možete odreći kave, možete dodati začin kardamom koji alkalizira kavu i daje joj posebnu aromu. Dobro je piti kavu od cikorije, biljke koja nije kisela
-Možete li nam dati neki savet u vezi čajeva?
Što se čajeva tiče, dobro je piti čaj od koprive tri puta dnevno, pogotovo za bolesnike koji su na hemoterapiji. On se pije između hemoterapija, 2 dl vode se prokuha, odloži se sa štednjaka, dodaju se dvije žlice koprive, stoji 15 min, procedi se i pije. Jako je ugodnog okusa, pomaže krvnoj slici i čišćenju jetre. Dobro je piti i čaj od gospine trave, jer sprečava pojavu depresije.
Bojana Svalina je jedna predivna, pristupačna žena koja voli druge i voli da im pomaže, a pre svega voli sebe, a voleti sebe je ključ zdravlja, kao i uspeha na svim životnim poljima.
Bojana, hvala Vam na saradnji.
Sanela Dimitrijević
Oznake: Bojana Svalina, Naj magazin