On je književnik, politikolog, ekonomista, vajar, motivacioni govornik i medicinski fenomen. Naime, Stevo je tri puta „umro“, a potom se i „vratio“. Ta svoja iskustva i uvide je pretočio u svojih sedam knjiga. O njegovim knjigama ćemo u nekim budućim danima i izdanjima Najmagazina, a danas pričamo tome kako se sve dešavalo u njegovom životu.
-Ljudi su socijalna bića, koja zavise jedni od drugih. I uvek je bolje da se družimo, volimo i poštujemo nego da komuniciramo veštački. Bog je zanimljiv, ja volim da kažem da je on ekstra lik. Mnogo ga poštujem i volim. Uvek ga nešto pitam, on meni na to uvek odgovara. Ne samo kad ti je dobro, nego i u bolesti treba se Bogu zahvaliti. Sve dolazi zbog nekog razloga i krajnjeg cilja. Na primer kada čovek slomi nogu, to znači: „stani malo, uspori“…Bog svaki dan komunicira sa nama i šalje nam znakove. Svakako, on je imao plan za mene drugačiji nego što mi se u životu dešavalo. Prvo majka je htela da me „pobaci“, ali nešto nije uspelo. Ja sam rodjen i vidite čim sam još ovdje gde sam. Rodjen sam u Rijeci, na Kantridi, a doktori su kada sam se rodio, izvlačili na vakum, pa mi je samim tim glava bila izdeformisana. Čak mi je i otac rekao da ružnije dijete od mene nije video.
Doktori su tada mom ocu rekli da neću živeti ni pet dana, pa me je otac direkno iz bonice odneo u crkvu. Bog je imao drugi plan za mene. Dva puta sam preživio rak, a prvi put „umro“ sa tri i po godine. Prvo iskustvo mi se dogodilo kada sam imao tri i po godine. Sestra me okupala na pumpi napolju i onda sam nešto dobio na pluća i umro sam i vratio sam se. Ali, najzanimljivije je to što su doktori rekli mom ocu da ima još dvoje djece. Ovaj je umro, pomiri se sa tim, a ti moraš paziti na preostalo dvoje djece. No, nije bilo tako, na svu sreću. Bogu se sto puta zahvaljujem za sve, ali ne treba to raditi rečima, već srcem. Ljudi mogu satima biti u crkvi, ali ništa ne vrijedi. Bog ponekad ih ne posluša, jer se nisi obratio svojom emocijom. Potom, kad sam imao osam godina, moja majka je rekla mom ocu da ovo dijete moramo voditi na psihijatriju, jer pominje nekog Boga. To je bilo vreme komunizma, a ja sam njega kao dete spoznao i imao susret sa njim. Kažem, preživeo sam i dva raka, a poslednja „smrt“ mi se dogodila kada sam imao 23 godine, i to pamtim do detalja, kao da je juče bilo. A tada se dogodilo sledeće; pričao sam sa dvojicom prijatelja, i samo sam odjednom prestao disati- ni nos mi tada nije curio. Potpuno zdrav sam bio. Ništa mi nije falilo. Samo sam pred njima pao mrtav. Vozili su me do doktora, ali u autu sam već bio „mrtav“. Ja sam otišao „gore“, a onda su me dočekali andjeli. Svi mi imamo po dva andjela na nebu- tamo isto postoji hijararhija, imaš i posao, imaš rad i zaduženja, sve ima kao ovdje , samo što je to savršenije, nema novca. Sad ta dva moja andjela što su me vodili u tom našem životu, oni ako su uspeli da utiču na mene, da ja spoznam Boga i da mu se približim, a samo da znate da i andjeli naši mogu napredovati zahvaljujući nama i našoj spoznaji. Ta klinička smrt je tako nešto predivno, prelepo, tu ljubav ne mogu opisati. Zapravo, smrti se i ne treba bojati. Ti vidiš ljude i osećaš da te vole, ali i ti njih voliš. Odeš tamo na Vijeće i puštaju ti slike života i donose odluku. Sem raja, pakla i čistilišta ima još jedna stvar i ta je najgora. Kroz tunele idu mlade duše, tj one koje su imale manje reinkarnacija, nego one stare koje su imale više i koje su stare hiljadu godina. I uspele su da se sačuvaju u ljudskom obliku. Opisao sam sve to u svojim knjigama. Posebno u svoj četvrtoj, u kojoj sam pisao o Obrenu, koji kad je umro, on je jedini video Boga koji mu je rekao „Od svih stvorenja u vasioni najviše volim ljude“. Mada moje mišljenje ovi NLO, o kojima se sada puno govori, ne tvrdim ništa, naročito ne da sam u pravu to su demoni. Hiljadu puta sam imao neko „čudno“ mišljenje, pa se to na kraju obistinilo ili potvrdilo da sam u pravu.
Tako na primer, uvek sam govorio kad dete umre ta duša postane andjeo.
Imaš čast da se rodiš kao čovek, a kad odeš gore podvlači se crta. Šta si uradio-uradio si! Zato mislim da postoji reikarnacija.
Stevo je do sada napisao sedam knjiga. U nezvaničnom razgovoru mi je napomenuo da on nije napisao ni jednu, a da je to uradio Bog umesto njega i da sve što radi i što mu se dešava, dešava se vodjeno rukom Boga. Sa ovim neobičnim, ali nadasve pozitivnim, zanimljivim čovekom možete komunicirati putem telefona, saznati više o njegovim iskustvima, i knjgama za koje sam sigurna da vas i te kako zanimaju. Zato ih možete poručiti putem broja: 38765518577
Oznake: Naj magazin, Olivera Marinković, Steva Selak