Marija Marić Marković je na našoj javnoj sceni poznatija kao Mari Mari. Od svoje sedme godine života počela je da peva, a sa deset je upisala muzičku školu, odsek klavir. Do dana današnjeg se bavi muzikom- peva, piše tekstove, komponuje ali i muzičkom pedagogijom u kojoj je takodje, vrlo uspešna. Čak je neke svoje metode zaštitila u u Zavodu za patente. Ovih dana slušamo je kao izvodjača i autora špice za seriju koja se rado gleda i emituje na Prvoj TV. „Od jutra do sutra“ je naziv serije i pesme, pa se samim tim prvo pitanje nametnulo samo od sebe.
Svi oni koji prate seriju „Od jutra do sutra“na TV Prva, čuli su Vaš glas na špici. Kako je došlo do saradnje sa Smart produkcijom?
Drago mi je da publika voli i prepoznaje moj muzički izraz kada je u pitanju pisanje muzike i pevanje. Čelnici Smart produkcije su mi uputili poziv za saradnju, što sam prihvatila kao izazov jer do sada nisam imala priliku da pišem na odredjene scene i video materijal koji mi je istovremeno poslat. Veoma inspirativno i lako sam odgovorila zadatku.
Vi ste kompozitor, pevačica i tekstopisac. Pošto volite muziku od malena i njome se bavite od tad, da li za Vas opcija B nije bila moguća?
Mogu reći da jesam rodjena da bih bila na muzičkom putu. Širok je muzički spektar kojim se bavim. Od pevanja, pisanja tesktova, popularne i dečje muzike, sviranja, ipak moram priznati da je pedagogija i rad sa decom oblast koju najviše volim i osećam. Duže vremena se bavim muzikom kao alatom za razvoj sposobnosti kod dece (ovde ne mislim samo na razvoj muzičkih sposobnosti).Opcija „B“ nije bila moguća.
U muzičke vode ste zakoračili sa samo sedam godina sa „Poletarcima“za PGPRTS. Od tada do sada vodite li neku muzičku statistiku koliko pesama, nastupa i sl.
Iskreno, meni godine, cifre, datumi i ostaie „matematički elementi“-nikada nisu išli od ruke (hahahaha). Ne vodim statistiku ali pretpostavljam da za ukupno 38 godina ima tu na hiljade nastupa, koncerata, manifestacija, takmičenja itd.
Sa deset godina upisali ste muzičku školu, odsek klavir?
Jeste,od trećeg razreda osnovne škole sviram klavir i sve vreme ga koristim u radu. Tokom školovanja bila sam na mnogim takmičenjima i osvajala nagrade. Na fakultetu sam uvek imala desetke iz klavira, medjutim nije me interesovala pijanistička karijera.
Svo Vaše obrazovanje je išlo samo u pravcu muzike. Srednja muzička škola, fakultet…
U periodu kada sam pohadjala osnovnu školu, išla sam i u muzičku školu paralelno. Nije lako ići u dve osnovne škole i u obema praviti uspehe. Kod mene je muzičko školovanje donosilo uspehe, tako da je logičan sled bio da upišem srednju muzičku gimnaziju „Josip Slavenski“ u Beogradu, a zatim i FMU u Beogradu-Odsek muzička pedagogija.
Od ruke Vam izgleda ide i pedagoški rad sa najmladjima. Imate li neke „male tajne“ ili specijalne metode kojima im prenosite znjanje?
Imam svoje metode koje sam zaštitila u zavodu za intelektualnu svojinu (ZIS) do kojih sam došla radom, interseovanjima i željom da pomognem razvoju dece. Već duže vreme radim na izdanjima za decu i nastavnike koji će koristiti budućim generacijama u pogledu celokupnog razvoja. Knjige sam namenila deci najmladjeg uzrasta do otprilike 12 godina,
jer se tada postižu najefikasniji rezultati na svim poljima. Da bi radili sa decom,najvažniji uslov je da volite decu. To su te „male tajne“ koje koristim.
Nastupali ste i na festivalima. Kako se sećate tih nastupa?
Festivali su lepi i rado ih se setim, medjutim oni su samo delić mog muzičkog puta. Žao mi je što ih nema više jer bi bili značajni za nove generacije i njihova iskustva. Festivale pamtim po mladosti, želji za dokazivanjem i uspesima i „neuspesima“.
Kako vidite svoju karijeru u budućnosti? Ostajete u pedagoškom radu ili čekate da Vam se „dogodi“pesma, i da se vratite muzičkoj sceni?
Svoju karijeru vidim u daljem naučnom radu i pedagogiji. Verujem da ću i dalje pevati i pisati muziku svakako,kao i do sada. Ne čekam da mi se „dogodi pesma“, a o povratku muzičkoj sceni moram reći da ne žudim.
Šta i kakva pesma treba da bude, da bi ste bili njen izvodjač i bila po Vašem ukusu? Dobar tekst, i …
Da bi me nekakva pesma opčinila, moram imati fizičku reakciju. Onaj momenat kada se naježim i celim biće osetim da je to „moja pesma“. Takve pesme sam samo sama sebi pisala, jer tekst pesme mora biti neka moja životna „priča ili razmišljanje“. Te pesme su iskrene, intimne, jednom rečju moje, i ako sam neke od njih potpisala kao autor dok su ih drugi izvodjači pevali.
Pošto i sami pišete tekstove, da li pravite pesme i za svoje kolege?
Pisala sam za Kemala Montena, Mariju Šerifović, Jelenu Tomašević i druge mladjane izvodjače.
Ko Vam je interesantan na sadašnjoj muzičkoj sceni i kome putuju Vaše simpatije?
Ima interesantnih mladih ljudi….ne bih nikoga da izdvajam da ne bih povredila one druge. Važno je da postoji autentičnost u ideji.
Muzika se sve manje sluša, a sve više gleda. Volite li takav način prezentacije muzike?
Niti slušam niti gledam….Ne pratim taj pravac.
Pošto i sami pišete tekstove, da li pravite pesme i za svoje kolege?
Nagovestila sam u intervju šta sledeće potpisujem. Radim na tome.
Olivera Marinković
Oznake: Mari Mari, Naj magazin, Olivera Marinković