Breaking

Zašto je knjiga Žizel Peliko važna za Evropu danas?

Knjige/priče / 21/02/2026

Objavljivanje memoara Gisèle Pelicot izazvalo je snažan odjek u Francuskoj i širom Evrope. Knjiga pod naslovom A Hymn to Life: Shame Has to Change Sides pojavila se u prodaji17. februara, istovremeno u više zemalja i prevoda, i već u prvim satima rasprodata je u velikim knjižarskim lancima u Parizu, Lionu i Briselu.

Reč je o memoarima žene koja je postala simbol borbe protiv seksualnog nasilja nakon jednog od najpotresnijih sudskih procesa u novijoj francuskoj istoriji.

Knjiga je lično svedočanstvo o otkriću da je godinama bila drogirana i zlostavljana u sopstvenom domu. Peliko detaljno opisuje trenutak kada joj je policija pokazala snimke i fotografije – dokaze da ju je njen tadašnji suprug Dominique Pelicot sistematski koristio i pozivao druge muškarce da je zlostavljaju dok je bila bez svesti.

U knjizi nema senzacionalizma. Stil je suzdržan, gotovo hladno precizan. Upravo ta mirnoća čini svedočenje još potresnijim.

Memoari se ne zaustavljaju na ličnoj tragediji. Peliko objašnjava zašto je insistirala da suđenje u Avignon bude javno i zašto je odbila anonimnost. Njena ključna poruka — koja je i podnaslov knjige — glasi: „Sram treba da promeni stranu.“

Ona piše o:

  • osećaju izdaje i raspadu dugogodišnjeg braka
  • odnosu sa decom nakon otkrića zločina
  • psihološkim posledicama traume
  • borbi da povrati kontrolu nad sopstvenim identitetom
  • odluci da se ponovo izgradi kao javni glas žena

Knjiga završava porukom nade i dostojanstva, bez poziva na osvetu. Peliko insistira na odgovornosti počinilaca i na promeni društvene svesti, a ne na ličnoj ogorčenosti.

Zašto su ovi memoari važni

Ova knjiga nije samo autobiografija — ona je društveni dokument.

Suđenje njenom suprugu i još pedesetorici muškaraca pokrenulo je široku raspravu o pristanku, odgovornosti i kulturi seksualnog nasilja. Francuska javnost je, prvi put u tolikoj meri, otvoreno razgovarala o sistemskom ćutanju i stigmi žrtava.

Peliko je u međuvremenu odlikovana najvišim francuskim civilnim priznanjem — Légion d’honneur — što je dodatno simbolički potvrdilo da se njen slučaj smatra prekretnicom u društvenoj svesti.

Memoari su važni jer:

  • vraćaju narativ u ruke žrtve
  • razbijaju stereotip o „sramoti“
  • otvaraju pitanje muške odgovornosti u kolektivnom smislu
  • dokumentuju kako izgleda institucionalna borba za pravdu

 

Odaziv publike: prodaja i interesovanje

Prvi podaci izdavača govore o izuzetnoj potražnji. U Francuskoj su mnoge knjižare produžile radno vreme na dan objavljivanja, a tiraž je u startu bio višestruko veći od proseka za memoare.

Na društvenim mrežama knjiga je postala jedna od najkomentarisanijih tema dana. Hashtag sa njenim imenom već je među najpraćenijima u francuskom digitalnom prostoru.

Književni kritičari ističu da se ne radi o literarnoj senzaciji u estetskom smislu, već o moralno važnom tekstu koji će verovatno ući u univerzitetske programe iz oblasti prava, sociologije i rodnih studija.

 

Kako su memoari prihvaćeni kod žena

Reakcije ženskih organizacija i čitateljki izuzetno su snažne i emotivne. Mnoge žene navode da su u njenoj odluci da javno govori pronašle ohrabrenje za sopstvena iskustva.

Feminističke organizacije u Francuskoj ocenjuju da je knjiga „istorijski dokument hrabrosti“ i „prelomni trenutak u kolektivnoj svesti“. Posebno je snažno prihvaćena njena poruka da žrtva nema obavezu da ćuti radi „porodičnog mira“ ili društvene reputacije.

U čitalačkim klubovima širom zemlje već su zakazane debate upravo na temu — ko nosi sram i zašto.

 

A kako su reagovali muškarci?

Reakcije su složenije.

Jedan deo muške publike javno je podržao Peliko, ističući da je suočavanje sa istinom nužno i da knjiga otvara prostor za odgovornu redefiniciju muškosti.

Drugi deo reaguje defanzivno, smatrajući da se slučaj generalizuje na sve muškarce. U medijskim komentarima i debatama primećuje se rasprava o tome da li je knjiga „optužnica protiv sistema“ ili „optužnica protiv pola“.

Ipak, većina ozbiljnih komentatora slaže se u jednom: memoari ne napadaju muškarce kao kategoriju, već kulturu nekažnjivosti i saučesništva.

 

Knjiga koja prevazilazi ličnu priču

Memoari Žizel Peliko verovatno će ostati upamćeni kao jedno od najvažnijih svedočanstava o seksualnom nasilju u savremenoj Evropi. Ne zato što otkrivaju nove detalje suđenja — već zato što nude pogled iznutra: kako izgleda kada žena odbije da bude definisana zločinom koji joj je učinjen.

U vremenu u kojem se trauma često pretvara u medijski spektakl, ova knjiga vraća dostojanstvo priči.

I možda najvažnije — pomera granicu između privatnog bola i javne odgovornosti.

Spread the love

Oznake: , ,



Olivera Marinković




Previous Post

Sindrom noćnog jedenja

Next Post

21. februar – Svetski dan turističkih vodiča Svake godine,




More Story

Sindrom noćnog jedenja

Lekari i nutricionisti ovom problemu pristupaju sa punom ozbiljnošću jer Sindrom noćnog jedenja (Night Eating Syndrome...

20/02/2026