Breaking

UVEK IDE KORAK DALJE

Intervjui / Ishrana i recepti / 17/01/2025

Televizijske emisije vezane za kuvanje, spadaju u formate koji se rado gledaju. Našeg gosta, Sašu Mišića, koga krasi Mišelinova zvezda, trenutno gledamo u tri, a koliko se naslućuje biće ih još. Od njega saznajemo, učimo i ma kako da smo  vešti, ne pokušavajte sve što vidite od njega. Bićete sami odgovorni za posledice! Ovog zanimljivog sagovornika, zamolili smo za malo vremena i pažnje za čitaoce Najmagazina, iako znamo da je vrlo zauzet.

 

Od kada datira Vaše interesovanje za kuvanje?

Hvala na pitanjima, to je sve počelo negde za vreme prvog  plemenskog zasedanja u Vinči pre oko sedam hiljada godina! Tu je bila tema  kultura ishrane! Nakon razgovora sa starešinama i mudracima  sam razumeo da sam ja stvoren za ne samo kuvanje,   već arhiviranje  naših ukusa pa i kreiranje novih nama poznatih ukusa.  I eto,  od tada  pa sve do danas,  kuvam,  arhiviram i kreiram ukuse, ha…ha…ha… Da  napomenem nije šala već tako se osećam ponekad u smilsu kao stara  kuvarska duša! I  naravno da sam pratio svakog ko se hvatao za  prirpemu hrane u mojoj porodici.  Dugo sam gledao,  posmatrao,    pa kada sam upoznao razne  postupke,    ponavljao sam, pa na kraju sam spremao.  I  tako je teklo  i teklo,  sve do  sada.  Princip je isti voliš,  gledaš,  pamtiš reprodukuješ i na kraj  menjaš ili dodaješ.

 

Ljubav prema kuvanju ste nasledili od nekog ili stekli?

Mislim da nije jedno bez drugog moguće.  Jako vredna baka i majka  u kući su kuvale puno, jako često i domaće,  te da sam tu imao  priliku da se upoznam sa kuhinjom,  a godinama gledam šta znači predanost u kuvanju,   organizacija,  čistoća i naravno da sam sve jeo i to nemalo …ali ja  smatram sada posle više od 35 godina u tom pozivu,  zanatu i struci,   da ne može čovek koji to nema u venama,  i kome to nije protkano u  duši ni da ostane,  ali ni da napreduje i to ne mislim u poslu već u  iznošenju poziva ili misije koja je onda već i definisana . Tako da ja  sam do pre pet godina i dalje bio stručni lajk, a onda je stigao poziv i  ja sam se odazvao. I od tada do sada,  a nadam se i do kraja mog  ovdašnjeg života ću se odazvati svom pozivu a to je ne samo da  negujem nasledstvo ili da implementiram stečeno znanje već i da  idem uvek korak dalje i to je da  srpska kultura ishrane u svim  sferama ostane i postane merilo našeg naroda.  Naravno,  posle  vere. jer narod bez definisane kluture ishrane nema definisanu  kulturu…

 

 Za neke je kuvanje samo kuvanje, a za neke je umetnost.  Za Vas  zanat ili umetnost, ili oba istovremeno?

Da, ima raznih tumačenja šta je kuvanje.  Puno žena kuva jer mora i to  tri puta dnevno,  više decenija , a neko pak’  kuva jer voli.  a ne zna, ali je   uporan.  Neko zna da kuva jer time zarađuje.  Umetost jeste u  nekoj fazi sigurno,  ali ona je retka i retko ko uhvati tu žicu koja je  potrebna. Više su tzv. umetnici kuvarstva kopiranti jela ili  foliranti kuhinje.  Kopiraju,  repliciraju i ništa nikad svoje nisu  uradili,  prate i neguju  trendove, ali ima hvala Bogu i onih   koji postavljaju trendove po kome se može čovek kuvar i čovek  laik voditi. Za mene je bilo od početka poziv i izazov, pa sam onda  morao da učim zanat pa odlutao i u umetnost,  u Mišelinove zvezde.  Nekada uspešno a nekada manje, ali  sam onda otkrio šta  želim i od starta sam  definisao svoj status,  tako da je ostalo da je to  moj poziv …

 

Završili ste mnoge priznate i poznate škole vezano za kuvarstvo. Gde ste najviše naučili ili je praksa najbolji učitelj?

Ha… ha…ha… Pa mnogo je samo kada biju,  a sve ostalo je uvek taman  ili nedovoljno…Sve u svoje vreme treba da se desi,   kada ste jako  mladi.  Kuvar onda treba da prvo nauči zanat i da ispoštuje  pravila i procedure, nakon toga skuplja iskustava na svim  poljima kuvarstva,  ali i valja po neki izlet u druge zanate,   kako bi bolje razumeli svoje postupke.  Na primer:  dijetetika,  da budete mesar, pekar, poslasticar, baštovan, da se bavite menedžmentom,  marketingom i sl.    Tako da je pored ovog svega definitivnog bitna  dobra i loša škola,  kao i dobra i loša praksa, ali sa sazananjem i  mogućnosti   razlučivanja šta od svega toga naučenog pamtiti i  primeniti i šta zaboraviti. U tom saznanju i sposobnosti se  razlikuje onaj koga će svet kulinarski pamtiti i pratiti od onoga  koga će zaboraviti…

 

 Koje je to jelo koje ste Vi pripremili a da je bilo  zahtevno i  inspirativno, da ne kažem da Vas je u neku ruku namučilo?

Ha…ha…ha… primetili ste sigurno da sam atipičan i da nisam iz  poznatog kalupa…pa tako i po ovom pitanju, muka,  teškoća i borba  je sastavni deo kuhinje. Može,  da te namuči tebi poznato jelo,   isto kao i nepoznato,  i nikada ništa nije isto …Jer nije do jela već  do kuvara i koliko prihavta kompromisa-u poslu ili u saradnji.     Mene uvek muče spremanje tih jela sa kojima  nisam povezan ili u koja ne verujem, pa i onda jednostavno to  nebiva, bude golem problem i nastane muka…a muka bez potrebe!

 

 

U kuvarstvu ima mnogo pravila, koje mi laici ne razumemo baš. Gde svi grešimo, skrenite nam pažnju da bi bili još bolji…

Hvala na ovom pitanju. To je početak rešavanja svih problema laika u  kulinarstvu, razumevanje gde mu je mesto a  sa tim imaće punu  autonomiju u tome što čini ako ostaje pri svom znanju i umeću.  Čim  želi da se meša gde mu prirodno nije mesto,  onda kreće haos za sve  koji su sa njim u poslu…To je najvažnjie, i ako se laik drži saveta  priznanog stručnjaka,  onda treba i da ga primeni i poštuje! Lično  znam mnogo kuvara laika koji u suštini bolji u  kuvaju od profesionalaca.   Svako ima pravo da kuva ali nema  pravo  da se zove kuvarom…  Ja lično volim da vozim automobil,  ali ne zanam da ga popravljam.   Zato se ne usuđujem da se igram sa poravkom,  već prepuštam onima  koji to znaju.  Sve u svemu,  ima mesta za sve nas u ovoj velikoj kuhinji   i svako ima svoj potencijal. Kaže se da kuvari imaju najviše sujete u  poslu, što  nije tačno! Ja mogu na osnovu Vašeg pitanja da dam  odgovor  koji će to ne samo da demantuje, već bih preokrenuo pitanje:  zašto  kuvari nisu sujetni?  Kuvanjem se bavi skoro svaki čovek  na ovom svetu i priča se minimun četiri  puta dnevno o hrani,  i najviše se gledaju kulinarske emisije ali se i   najviše troši novca na hranu i  izlazke, pa se  oko kuvanja okupilo više od sto dvadeset  drugih delatnosti koje  bi bez kuvanja nestale.  A,  i nikada niste čuli da se kuvari udruženo  bore protiv korišćenja kuvanja od strane blogera i sl.   Eto,  to  vam kaže da svi ostali koji koriste kuvanje na bilo koji način su  više sujetni nego sama struka.  Kuvari medusobno imaju vrstu  konstatnog takmičenja i manje sujete te,  da svako  prema svom alatu i zanatu-ako opstane biće sve dobro. U poslednjih deset  godina su prevagnuli  laici,   blogeri,  vlogeri,  influenseri i to toliko da su zbunili ovaj narod  koji zeli stvarnio da kuva i zloupotrebili su kuvanje  radi  dobiti  ili lične reputacije. Tako da  to vam je borba koja je  već izgubljena a strada onaj deo naroda koji zaista voli i zna da  kuva…

 

 

 Sada Vas gledamo u TV emisiji Sofra. Zaista je vrlo originalna. Kako se došlo do tog koncepta?

Da, imate serijal Sofra na  TV K1,  pa Paklenu kuhinju ponovo na Prvoj,  treća je Turist ekspert na Balkan trip  TV i sprema se novi serijal koji se bavi poslasticama …tako da,  kao  što vidite dok neka žuta štampa nestručno piše o tome gde sam  i  šta radim,  umesto da iztražuje po njihovom zanatu, ja spremam  emisije i to više od 300 u poslednje tri  godine. A imam još mnogo    ideja u vezi emisija! Sama ideja za Sofru je nastala jer sam imao  toliko molbi  i upita gde se traži jednostavno,  srpsko kuvanje.

 

 Mnogo toga ste postigli u svojoj profesiji a mladji ste čovek. Koji su Vaši dalji planovi i ciljevi?

Ha…ha…ha… Nisam ja više mlad po godinama, izgledu,  ni naravi,   ali mi je duh i duša mlada i sada više nego pre,  gori ogroman žar  ili oganj u meni koji me pokreće tako da imam samo jedan cilj a to je da ostanem čovek i da postanem kuvar a do tada ima mnogo etapa  koje želim da dostignem.  Tu  je naravno čuvanje, oplemenjivanje i  širenje srpske kuhinje i kulture ishrane na svim poljima . Svake  godine spremam novi serijal i snimam ga, putujem puno po  čitavom Balkanskom poluostrvu,  pišem  tri nova kuvara koji su  sastavljeni od novih recepata ima ih oko šeststo i  to  uglavnom srpske ali i drugih kuhinja.

 

 

Da li se slažete sa mnom da je u kuvarstvu ponekad važnija inspiracija, nego znanje?

Ne, ne  slažem se sa Vama,  jer bez znanja zanatskog dela nećete moći da iznesete Vašu  inspiraciju i odustaćete zbog neuspeha u istrajanju i iznošenju Vaše ideje preko  inspiracije. Prvo  ide rad,  pa znanje,  pa opet puno rada,  pa inspiracija …A pitanje može da ide i u drugom smeru:  da li je ponekad bitnije znanje od inspiracije? Jeste!!! Jer  neuspešna ili neiznešena inspiracija je kao kada vidite da se drma grančica na  drvetu a niste videli kako je  prethodno prelepa ptica napustila tu istu grančicu…

 

Mnogo ljudi kuva, naročito na društvenim mrežama. Da li to smatrate  dobrim ili lošim?

Pa,  ne smatram baš dobrim, kao  što sam konstatovao i u prethodnom pitanju.   Ima  previše onih koji ne znaju da kuvaju i kopiraju kopirane kopie,  pa  ih prepričavaju kako bi pridobili pažnju,  reputaciju ili  gledanost.   Ima manje onih koji se bave stručnim i  istinskim savetima.  Po mom mišljenju    trebalo bi da piše velikim slovima pod obavezno pre svake   kuvarske emisije  u smislu da je to laik koji bloguje ili influenser koji se bavi    hranom.   Pre nego što sledite instrukcije ovog nestručnog  prikaza kuvanja pitati stručnjaka i posavetujte se sa kuvarima…

 

 Nemamo svi više one klasične sveske sa receptima. Kako stoji stvar sa Vama? Da li sve držite u glavi ili imate neki podsetnik?

Da,  to je takođe lepo pitanje.  Tačno je da ljudi odavno više ne pišu   koliko bi trebalo i to ne samo recepte već ni pisma ona stara, prava.  Ali, ono   što mogu da primetim je da se sve više pojavljuju sveske sa  receptima ponovo kod žena i muškaraca koji kuvaju kod kuće. Ja   lično,  nemam takvu svesku odvno-to je bilo prve tri  godine u školi,  pa onda sve kako kažete  iz glave ili iz ruke  držiš sve u malom prstu, jer radiš ono što voliš …a to je kuvanje.  Ali priznajem  da bi  trebalo zapisivati da se to ne bi zaboravilo, jer nekome će značiti  vaš recept.  Tako sam ja poslednjih godinu dana svojih  petsto recepta  reaktivirao i zapisivao,  kako bi ove godine pustio moje kuvare u  javnost.

 

 

Koje jelo ste probali a da je zadovoljilo sva Vaša čula, i gde volite da  pojedete neki zalogaj jer znate da će biti po Vašem ukusu?

Uuuuhhhh… njih ima puno! Ja volim jela koja su direktna,  klot,  iskrena,   jednostavna,  sadržajna sa puno tekstura i ukusa, a nekada i jednostavna sa manje svega ..sve zavisi od trenutnog ličnog stanja,    povoda i društva pa i lokacije.  Na kraju krajeva,   nemam omiljena  mesta,  niti omiljena jela

 

 Koliko su tačne mere i sastojci bitni za krajnji proizvod, i da li smatrate da tu može biti odstupanja?

Uvek su mere bitne toliko koliko i postupak i način spremanja ili  kao i uslovi gde radite i sa kojim namirnicama. Tako, da ako se    sve to ispoštuje onda je mera i  recept bitan jer će imati rezultat  dobrog jela.  Ali , ako nešto od toga ne ispoštujete  onda nema ni rezutata dobrog . Takođe važi i za recepte, poruka ili izreka vojvode  Živojina,    a to je:  Ko nema strah i ko ume taj ide napred.

 

 

Hrana je veliki izazov za našu vitku liniju? Kako Vama polazi za rukom da je očuvate i da li probate sve što napravite?

Da, pogrešan odabir hrane i pogrešan način korišćenja iste je ne samo izazov već  može da bude fatalan za liniju i zdravlje.    Ispravan način korišćenja hrane može da donese blagostanje u  svakom pogledu, tako da je ovde kljucna svest a ne znanje o tome.  Šta  se mene tiče i ja sam izložen svim iskušenjima oko hrane i to je  dobro jer mi to kaže da sam živ  čovek,  a ne samo kuvar.

 

 

Ko kuva, privatno u Vašoj kući, ako nije zavirivanje u tudji lonac  i  da li ste zahtevni kada probate neko jelo koje niste Vi pravili?

Ha…ha…ha… ja sam premalo kući da bih mogao da kuvam jer puno putujem, a  kao što ste mogli da vidite u Paklenoj kuhinji sam bio prilično  zahtevan, što se tiče tuđeg spremanja i moje probe istog. Ja,  što sam  iskusniji godinama ciljano zahtevam i jedam tamo gde znam da će  biti ispunjen kriterijum, a to je  isključivo da je spremljeno iskreno  i sa voljom.   Ako me neko baš pita i da želi da čuje  moje mišljenje,   o njegovom pripremljenom  jelu,  onda to sa upozorenjem radim.

 

Rekli ste da ne volite rukavice. Za one koji ne znaju zašto je to tako,  pojasnite?

Ooo… hvala!  Vi ne samo da ste gledali već ste slušali šta zborim  dok kuvam u  Sofri . To je pametno i lepo.  Lično mislim ako  ne postoji zdravstvena ili verska potreba,  ne treba kuvar da  nosi rukavice jer je kuvarska ruka u rukavici više izložena samoj  infekciji nego bez.  Takođe se nedovoljno puta menjaju rukavice u

toku rada da se skuplaju bakterije  više na rukavici nego na goloj  ruci. Pored svega toga je to gomilanje bespotrenog  otpada. Ono što je meni lično jako  bitno gubim dodir sa namirnicama  i time ne osetim njihovu strukturu,  temperatutru i energiju, tako da ja kuvam bez rukavica! Osetljiv sam čovek…ha…ha…ha

 

 

Da li ste skrojili neki plan za 2025. i šta Vam je prvo na vidiku  da uradite u ovoj godini?

Skrojen je plan rada za 2025. Još  2023.  godine, a to je da u januaru   odmaram, u februaru  savetovanje i uredjivanje restorana u centralnoj  Srbiji, u martu  predstoji snimanje novog serijala u Srbiji,  u aprilu  snimam  novi serijal u inostranstvu  Takodje u  martu snimam novi serijal u  Srbiji i tako dalje …

 

 

Čitaoci ni meni ni Vama ne bi sad oprostili da se ne rastenemo bez i  jednog recepta.    Neka bude brz, zdrav, lak za pravljenje i bez mnogo  namirnica… Sigurna sam da to za Vas nije problem.

Ja verujem da ovo nije kraj našeg druženja već početak.  Nemaju šta da mi zamere jer im ja nisam obećao recept . Ha …ha…ha.  Ali, ako Vi jeste ona Vama neće  oprostiti.  Kako bi “izvadili” situaciju mogu da najavim jednim odlomkom iz mog  novog kuvara delić koji će biti Bože zdravlja,  objavljen u martu ove godine.

 

Bajkovita priča o srpskom domaćinstvu

U srcu brdovite i šumovite Srbije, gde se planine dodiruju sa nebom, a reke teku kroz zeleni  gaj, postojao je jedan stari srpski domaćin. Njegovo domaćinstvo bilo je veliko i veselo, a svaki  kutak kuće i dvorišta pričao je priču o tradiciji, porodičnoj zajednici i prolaznosti života.  Domaćin je imao mnogo članova porodice: deca, unuci, braća i sestre, svi su živeli zajedno u  jednoj od najlepših srpskih kuća, okruženih plodnim poljima, vinogradima, i šumama koje  su šaptale tiho o starim vremenima.

Bio je mali deo nečega što Saša stvara a mi ćemo sa radošću uskoro podeliti i neke od njegovih recepata.

Olivera Marinković

Spread the love

Oznake: , , ,



Olivera Marinković




Previous Post

LAŽNO UMIRANJE

Next Post

KAKO ODABRATI PARFEM?




More Story

LAŽNO UMIRANJE

Neobična priča stiže nam iz Pećinaca. Muškarac (49) je jednostavno lažirao svoju smrt! Nije mu bilo dovoljno to što...

17/01/2025