U poslovnom svetu poslednjih godina sve više pažnje privlači pojam „tiha ostavka“ (quiet quitting) — fenomen u kojem zaposleni ne daju zvaničnu otkaznu izjavu, ali u suštini odustaju od entuzijazma, dodatnog angažovanja i inicijative. Oni ostaju na poslu, ali rade samo ono što je minimalno potrebno. Iako termin možda zvuči bezazleno, njegov uticaj na poslovanje i razvoj karijere je dalekosežan.
Fenomen koji nije nov, ali je sada vidljiviji nego ika
Iako se o „tihoj ostavci“ počelo intenzivnije govoriti tek poslednjih godina, koreni ovog fenomena mnogo su stariji. Nekada je to bilo poznato kao „rad na autopilotu“ — zaposleni koji su prisutni, ali nisu istinski uključeni. Razlika je u tome što danas, zahvaljujući društvenim mrežama i otvorenijim razgovorima o radnoj kulturi, tiha ostavka više nije tabu.
„Zaposleni nisu nužno lenji. Oni su često iscrpljeni, razočarani ili jednostavno ne vide svrhu u prekovremenom radu koji im se ne vrednuje,“ objašnjava poslovni konsultant i HR ekspert Dragan T. „To je suptilan, ali jasan način da poruče kompaniji — ‘ovo nije održivo’.“
Uticaj na kompanije i tržište rada
Za poslodavce, tiha ostavka znači pad produktivnosti, slabiju timsku energiju i potencijalni gubitak talenata koji više ne daju svoj maksimum. U vremenu kada je tržište rada nepredvidivo, a konkurencija oštra, pasivno nezadovoljstvo zaposlenih može biti jednako opasno kao i masovni odlasci.
Kompanije koje ne prepoznaju prve znake ovog fenomena — poput povlačenja iz diskusija, odbijanja dodatnih projekata ili emocionalne distance zaposlenih — rizikuju da izgube ključne ljude.
Druga strana medalje: signal promene
Za zaposlene, „tiha ostavka“ može biti odbrambeni mehanizam: način da zaštite mentalno zdravlje i granice između posla i privatnog života. Međutim, ukoliko ovakav odnos potraje, može usporiti profesionalni razvoj i zatvoriti vrata novim prilikama.
„Kada osoba prestane da raste u okviru jedne uloge, ona stagnira, čak i ako to ne vidi odmah. Tiha ostavka može biti prvi znak da je vreme za novi izazov — ili unutar kompanije, ili van nje,“ ističe karijerni kouč Marija V.

Kako kompanije mogu odgovoriti
Najuspešnije kompanije ne ignorišu ovaj fenomen — one ga pretvaraju u priliku za rast. Stručnjaci savetuju sledeće korake:
- Aktivno slušanje zaposlenih i otvoreni razgovori o radnim uslovima
- Kreiranje prostora za razvoj i napredovanje
- Jasna i fer valorizacija dodatnog angažmana
- Kultura poverenja i fleksibilnosti
Kada zaposleni osećaju da ih kompanija zaista čuje i ceni, njihova unutrašnja motivacija se prirodno vraća.
Zaključak: znak vremena, ne prolazni trend
„Tiha ostavka“ nije samo prolazni termin s interneta — to je signal dubljih promena u svetu rada. U eri u kojoj ljudi sve više vrednuju ravnotežu, smisao i ljudski pristup poslu, poslodavci i zaposleni moraju pronaći novi model saradnje.
Onaj ko prepozna i razume ovaj fenomen — bilo da je reč o lideru ili zaposlenom — ima realnu šansu da ne samo opstane, već i napreduje u novom poslovnom pejzažu.
Biznis budućnosti ne gradi se samo strategijom i profitom, već i razumevanjem ljudi.
Oznake: #fenomen u biznisu koji se često javlja, #tiha ostavka
Share On Facebook
Tweet It



